Ljepota jednostavnosti – kako (ne)prakticiram jogu u svakodnevnom životu

Već neko vrijeme razmišljam napisati par riječi više o sebi i o harmoniji koju osjećam.

Što treba činiti u životu da bi bili sretni i ispunjeni?
Kako se riješiti neugodnih osjećaja i teških sjećanja?
Kako živiti jogu u svakodnevnom životu?
Kako se preobraziti?
….

 

To je ono što je mene zanimalo i to je ono što sam tražila.

 

Najprije sam tražila svoju svrhu i smisao.
Tražila sam koji su razlozi za patnje koje sam osjećala.
Tražila sam odgovore u psihologiji i religiji.
Najprije u molitivi a zatim i u formalnom obrazovanju iz psihologije.
Pohađala sam razne edukacije osobnog razvoja i mnogo iskustvenih radionica.

 

Bila sam na radionicama otvaranja glasa, isprobala art terapiju, išla redovito na zvučne meditacije, i sama postala praktičar zvučne terapije.
Prakticirala sam jogu, prakticirala sam slobodan i trance dance.
Vježbala sam tehnike disanja i meditirala, meditirala i meditirala.
Išla sam u Afriku, udubila se u afričku kulturu i ples, i svašta nešto naučila.

 

Brinula sam se jako za prehranu. Zanimala sam se za ayurvedu (tradicionalnu indijsku medicinu). I pokušavala sam biti svjesna u svakom svojem pokretu i ponašanju.

Najprije sam izbacila gotovu hranu, pa onu životinjskog podrijetla, pa nisam kupovala namirnice iz trgovine već samo domaće proizvode itd.
Postala sam više svjesna prema biljkama.
Nije me zanimalo da se borim za prava životinja već sam htjela ljudima približiti širu svjesnost o svemu. Da budu obazrivi i prema biljkama i prema životinjama. Da brinu i o zemlji i o drugom čovjeku. Često sam nailazaila na veće borce za životinjska prava ili borbu za čistu Zemlju a manje razumijevanja prema drugom čovjeku. Htjela sam pomoći čovjeku da se dobro osjeća sam sa sobom i s okolinom i okolnostima koje ga okružuju

….

I tako živeći i tražeći istinu – došla sam do širenje vlastite svijesti.
Život mi se počeo opipljivo mijenjati.

….

U početku mi je bilo teško spojiti svakodnevni život (i svakodnevne izazove) s onime što sam osjećala u meditaciji.

 

Pitala sam se – Kako prenijeti sreću i ispunjenost u svaki dan?

Je li moguće biti samo sretan?

Kako preživjeti u materijalnom svijetu?
Kako preživjeti u konzumerističkom društvu?

Kako se oduprijeti virtualnom životu?

To sam tražila i to sam pronašla.
Počela sam živjeti jogu u svakodnevnom životu.

 

Ne vježbam jogu u nekoj grupi pa čak ni ne izvodim asane samostalno.
Ne meditiram u nekom položaju. Ne koristim za sebe zvučnu terapiju.
Jedem što mi se jede i kako mi se jede.
Ne zanimam se više za psihologiju, bar ne više kao prije.
I u potpunosti se osjećam ispunjeno.

Pa kako?

Tako da vježbam dok hodam, dok šećem s psom kroz šumu.
Tako da obavljam kućanske poslove s usmjerenom sviješću.
Tako da promatram svoje tijelo i emocije dok jedem. Jedem ono što mi odogovara u tom trenutku.
Svjesna sam globalnih problema (zagađenje zemlje) ali i ne opterećujem se time. Ne dam da mi stvari na koje ne mogu utjecati kvare raspoloženje.
Altruistički sam nastrojena a istovremeno i sebična.
Uživam u svemu.
Dozvoljavam sebi i sreću i tugu.
I brigu i nebrigu.
Ponekad griješim, opraštam sebi i drugima.
I svjesna sam.
Svjesna sam da je život nešto prolazno, imamo ono što imamo i sve je uvijek uravnoteženo.

 

Koliko god se mi brinuli ili ne – sve jeste uvijek u redu.
Dajemo najbolje od sebe i to je dovoljno.

Imamo život da bi se radovali.
Možemo i tugovati ako osjećamo da nam je to u određenom trenutku bitno i potrebno.

Meni to više nije bitno.
Ne da mi se razmišljati o prošlim traumama i nesrećama. Kako to utječe na moj život. Da li postoje potisnute emocije, da li postoji loša karma, da li postoji Bog koji me može poslati u pakao. Ne da mi se razmišljati o tome.
Dajem najbolje od sebe uvijek i to je to.

 

Za mene život je lijep.

Ljepota je u jednostavnosti.

Živi život u harmoniji i prepusti se 🙂

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!