Čini mi se da postoji samo jedna ljubav, a to je ljubav prema Životu i Bogu.

 

Iz te ljubavi nastaju kasnije i sve ostale ljubavi.

 

Iz te ljubavi nastaje ljubav prema sebi i iz ljubavi prema sebi volimo i sve ostale.

Iz ljubavi prema sebi tražimo partnera koji će nas upotpuniti, s kojim ćemo radost i ostale emocije dijeliti.

Iz ljubavi prema sebi u toj osobi vidimo svoje karakteristike, osjećamo se bliski s tom osobom, vjerujemo joj i želimo imati potomke s tom osobom.

Iz ljubavi prema sebi i stvaramo djecu. Da nam s njima bude lijepo, da u njima vidimo sebe i da imamo osjećaj da nekoga ostavljamo iza nas.

Iz ljubavi prema sebi se brinemo za tu djecu. Želimo da su oni sretni koliko smo i mi sretni (ili još i više). Oni su dio nas i zbog toga bi za njih dali sve.

Za njih bi sve dali, pa i naš život, jer imamo osjećaj da ako ćemo mi umrijeti prije, oni će nastaviti živjeti i tako će i dio nas s njima nastaviti živjeti.

Tako da kada imamo osjećaj da bi svoj život dali zbog ljubavi za nekoga to zapravo radimo zbog ljubavi prema sebi.

 

Dakle, ljubav prema sebi je osnova.

 

Nekada zaboravimo da se volimo, pa kada tražimo partnera mislimo da prvo moramo naći ljubav prema sebi a onda možemo voljeti drugoga. A ljubav prema sebi je zapravo uvijek prisutna.
Ljubav prema sebi nas drži živim.

Kada osjećaj ljubavi prema nama samima oslabi, tada ne želimo više ni živjeti. Tada se javljaju misli za samoubojstvom i slične druge misli. To jeste teška situacija. I tada i možemo reći da nam fali ljubavi.

U toj situaciji pomaže ona prva ljubav, ona koja uvijek postoji i iz koje smo nastali – a to je ljubav prema Životu i Bogu.

Iz ljubavi prema Životu i Bogu druge osobe vole. Druge osobe vole sebe i vole druge. I dok te druge osobe vole druge – mogu pronaći i nas i nama pokazati ljubav.

Tada mi koji smo ranjeni i koji imamo teške misli te kojima je osjećaj ljubavi prema nama samima poljuljan – tada nam te druge osobe mogu pomoći. Odnosno tada nam ta druga, odnosno prva i izvorna ljubav – ljubav prema Životu i Bogu – može pomoći.

I tu se zatvara krug.

 

~Volimo iz ljubavi prema Životu i Bogu. Iz te ljubavi smo i nastali. Iz te ljubavi volimo sebe i druge. Iz te ljubavi volimo one kojima je osjećaj ljubavi poljuljan. Onaj kome je osjećaj ljubavi poljuljan pomaže vjera i ljubav prema Životu i Bogu~

 

Ako voliš – budi svjestan da je tvoja ljubav nekome potrebna.

Ako ne voliš i fali ti ljubavi – budi svjestan da te netko drugi želi voljeti. Jer svi smo mi povezani. Jedni bez drugih ne možemo.

I zamisli – da postoje samo ljudi koji bi voljeli ali nemaju kome i kako dati tu ljubav – ti bi ljudi bili neispunjeni.

Ako čitaš ovo a nisi siguran u svoju ljubav (u ljubav koju imaš prema sebi) – budi svjestan da je to normalno, to se svima nama događa povremeno.

 

Nekada doživljavamo sebe kao dio cjeline, kao dio svih i da smo povezani s Bogom, a nekada ne doživljavamo to.

Nekada se nalazimo zatvoreni u krugu gdje ima više ljudi koji su ranjeni i kojima je ljubav potrebna. I tada nam nema tko pomoći.

Izađi iz tog kruga i naći ćeš ljude koji su pune ljubavi.

Izađi iz tog kruga i počni ponovno voljeti. Počni ponovno voljeti sebe i ostale. Dozvoli da se ljubav prema Životu i Bogu ostvaruje.

 

O ljubavi bih mogla još mnogo pisati.

Zašto se javljaju ljubavni problemi, zašto težimo monogamiji (ljubavi i vezanosti samo za jednu osobu), zašto kada je monogamija poljuljana (kada dođe do prevare) se osjećamo povrijeđenim i tako dalje. O tome bih mogla još mnogo pisati i pisat ću jednom drugom prilikom.

 

Za sada vas puštam s mislima:

Ako je u osnovi svega ljubav prema Životu i Bogu – kako sve možemo doživjeti i izraziti tu ljubav?

I druga misao: Djelujemo li uvijek iz ljubavi ili i iz straha? Od kuda nastaje taj strah? ….

 

Ako je u osnovi svega ljubav prema Životu i Bogu – onda je ona u osnovi svega, bili mi svjesni ili ne, bili mi u strahu ili ne. Ljubav se na kraju uvijek ostvaruje.
….

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!