UVOD

 

Često čujemo: “Život je kretanje“. Što bi to značilo?

Život se kreće i stalno smo u pokretu. Događaju nam se situacije u kojima se dobro osjećamo, ugodne su nam. Nazivamo ih pozitivnim događanjima i pozitivne emocije.

Također događaju nam se i neugodne situacije, loše se osjećamo i imamo nekih problema. Tada pokušavamo otkriti zašto je to tako. Pokušavamo promijeniti svoje emocije a kasnije i to iskustvo kako bi nam bilo ponovno ugodno.

Negativne emocije pokušavam promijeniti u pozitivne. U lošim stvarima (situacijama) pokušavamo naći smisao, težimo k tome da se dobro osjećamo.

Neki vjeruju u Boga pa vjeruju da će im On pomoći u teškim trenucima. Neki se pouzdaju isključivo u svoj razum i znanost pa pokušavaju stvari najprije shvatiti a poslije i preobraziti.

I od tuda, ukratko, cijela filozofija o kretanju i životu u pokretu.

 

No je li se život uistinu samo kreće ili se sve događa i sve jeste?

Koje je moje iskustvo?
Što mi se dogodilo dok sam tako tražila smisao?

 

POČETAK

Život je kretanje ali i sve već samo jeste. Postoji nešto što ljudi zovu prosvjetljenje, širenje granica naše svjesnosti. I ja sam to tražila.

Tražila sam što je to. Pokušavala sam se stopiti s Bogom, s tim nečim. Tražila sam što je to.
Pitala sam, molila sam se, umirivala svoj um i u potpunosti sam odustala.

Nakon što sam odustala, ostala je navika meditacije/molitve. I u jednom trenutku te meditacije – sve je nestalo i ja sam nestala zajedno sa svime.

Što se dalje dogodilo – ne znam točno opisati jer što god rekla bit će to samo polovično točno.
Je li mi se desilo prosvjetljenje, odnosno duhovno buđenje? – ne znam, samo znam da je život za mene od tada drugačiji.

Kako je izgledao moj život od tada i kako izgleda sada – mnogo je tu za ispričati.

Jesam li tražila ponovno prosvjetljenje nakon toga? – jesam i nisam, a desilo mi se nešto još ljepše – desilo se ukorijenje, spoznaja ravnoteže.

Doživjela sam samu sebe u drugom prostoru i vremenu. A ništa se nije događalo, ja sam vozila bicikl.

Nije bilo – sjedim ispod stabla i padne mi jabuka. Nije bilo ležim i ugledam svijetlo. Nitko nije nešto posebno progovorio. Nisam izletjela iz tijela.

Pa što se onda desilo? – ništa, ja sam vozila bicikl ali nisam bila tamo. Prostor i vrijeme se stopilo. ..

Mogla bih tako reći da su za moj duhovni rast postojala dva ključna momenta – prosvjetljenje i ukorijenje. Razmak između njih je bio od više godina.

 

Namjerno neću ovdje pisati više o samom trenutku prosvjetljenja i osjetima i mislima koji se javljaju prije i negdje između “događanja”. Voljela bih pomoći demistifikaciji prosvjetljenja.
Jer nije to nešto što vi očekujete – To je još ljepše od toga.
Nije to nešto što se može ispričati – Pričanjem “događanje” gubi svoje značenje.

 

Voljela bih da vi to doživite!

Nemojte mi pričati o tome kako ste doživjeli trnce, imali ste lucidne snove, kundalini energija vam se podigla, trebate nadići svoju karmu, ego vam smeta, postoje dobre i loše energije… Sve je to istinito i lažno.
A samo prosvjetljenje, odnosno duhovno buđenje, je nešto više od toga.

 

I nisam ja jedina koja je to doživjela. Sigurno je još mnogo vas, koji o tome pričaju i ne pričaju.

Ja sam do sada šutjela, a sada sam počela pisati kako bih to blagostanje koje osjećam podijelila s vama koji želite čuti i osjetiti.

 

I još ću nešto reći za kraj – Molitva i meditacija nisu dvije različite stvari.
Kako postoji Bog, tako i mi postojimo unutar Njega i toga Svega. I gdje smo mi a gdje je, odnosno tko je Bog – toga nema.

Zadržati poniznost i zahvalnost – to je umijeće koje se trenira.

Osjetiti se u potpunosti živim i biti dio Boga je nešto predivno.

Osjetiti se nezavisnim i slobodnim od Boga je isto nešto predivno.

Bit je negdje između.

 

Želim vam da uživate u svom življenju!

 

Kome je potrebna podrška u svemu tome – slobodno se javite na grupni program “Lakoća meditacije” ili na individualne konzultacije.

 

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!