Pritisak savršenstva – kratko promišljanje

 

 

Napretkom tehnologije i društva, često dolazimo u priliku slušati da smo vrlo moćni ili da to možemo i trebamo postati.

Toliko nam je alata i znanja na raspolaganju da sve samo čeka na nas da si život učinimo savršenim.

 

No, je li uistinu tako? Kako odoljeti tom dojmu i ne osjećati se pod pritiskom?

 

Kada govorim o pritisku savršenstva, najprije mislim na pritisak za stvaranjem savršene osobnosti i savršenog života.

Uči nas se kako biti savršeni roditelj, dijete, savršeni partner;

kako biti uspješan u poslu, biti savršenog zdravlja;

kako ispravno dijeliti emocije, kako izgraditi savršeno tijelo;

kako živjeti što duže i biti vječito mlad;

uči nas se kako biti sretan i uvijek sretan i ništa manje od toga.

 

Mnogo je toga za usvojiti a znanje, odnosno informacije, se samo gomilaju, bez da ih stignemo procesirati i implementirati.

Također, događa se da se stare informacije ne slažu s novima, naizgledno se proturiječe i onda ostajemo zbunjeni. Što je ispravno, a što ne? Što kaže moderna znanost? Koga moramo slušati?

 

U ovom tekstu neću ponuditi mnogo direktnih odgovora, već bih htjela da vi sami promislite, o sebi i situaciji u kojoj se nalazite.

 

Osjećaj da bi mogli biti bolje je samo osjećaj. Osjećaj da bi mogli postići više je samo osjećaj.

To su misli koje smo stvorili (i stvaramo) promatrajući sebe i okolinu u kojoj se nalazimo. Te misli kasnije stvaraju nam osjećaje.

 

Primjer:

Pročitali smo na vijestima da je XY osoba s 28 godina postigla to i to. Ili: Pročitali smo da je XY osoba sa 70 godina još uvijek savršeno vitalna, trenira yogu i šarmira suprotni spol.

Kako se osjećamo kada to pročitamo? Je li se uspoređujemo? Je li gledamo koliko smo mi blizu ili daleko uspjesima koje su te osobe postigle?
I ako su to te osobe uspjele, to znači da i mi to možemo, a ako ipak ne možemo, onda se na neki način osjećamo manjkavo. Tražimo osjećaj vlastite vrijednosti u drugim stvarima. 

Možda tih procesa nismo uvijek svijesni ili mislimo da smo mi jači od toga da sebe s nekim (s nečim) uspoređujemo.

Ali ono što se uvijek događa je – mi same sebe promatramo, i onda procjenjujemo.

Stvaramo misli, mišljenje o nama samima i s time se odmah stvaraju i emocije.

 

Koliko smo uspješni – ovisi o tome koliko smo sami sebe dobro ocijenili.

Koliko smo sretni – ovisi o tome koliko smo sami sebe dobro sagledali.

Koliko smo blizu ili daleko od savršenstva ovisi o kriterijima koji smo sami sebi postavili.

 

Koliko nam ovaj tekst stvara novog pritiska – ovisi o tome kako smo ga pročitali…

 

Često, za shvaćanje nekih pojava, odnosno naših emocija, je potrebno nešto više od same psihologije , od onoga što se može negdje pročitati ili poslušati.

 

Meni tu pomaže meditacija i molitva – alati koji služi za shvaćanje i prihvaćanje nas samih, sa svime što mi jesmo i sa svim mislima i emocijama koje osjećamo. Ti alati daju nam podršku u našem osobnom razvoju.

 

Ako vas zanima dublje ova tema i meditacija – javite se za individualno savjetovanje ili javite se na grupni program “Lakoća meditacije”.

 

 

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!