UVOD

koji me inspirirao da započnem ovaj tekst ali nije usko povezan s glavnom temom

 

[pitanje za promišljanje, kreativcima i umjetnicima te ostalima]

Koja je uloga kaosa?
Je li nam kaos služi u kreativnom radu, crpimo li tu inspiraciju? .. Možda iz kaosa pokušavamo stvoriti red i stvoriti sami sebi logičan poredak. Možda kaosom stvaramo sebi smisao. ..
Može li onda biti da mi sami sebi ponekad tražimo kaos?
[kaos = problemi, odnosno izazovi koji susrećemo i koji stvaraju osjećaj nemira i nelagode]

Je li život u svojoj suštini kaos ili red i sve ima svoj smisao i poredak?
Tko je taj ili što je to što stvara red (i/ili kaos) i održava ravnotežu i smisao? Koja je naša uloga u tome? Tko smo mi u “tome”? …..

Vođena vlastitom logikom dolazim do reda i do meditacije, do spoznaje, odnosno osjeta o spoznaji. Pitanja i onda tišina vode me do “tog nečeg” (do “aha momenta” i onog većeg, prosvjetljenja, odnosno stanja proširene svijesti gdje sve već jeste jasno).
A zašto me vodi baš logika? – Zato jer je to naš osnovni alat za stvaranje reda, mirnoće i osjećaja smisla i blaženstva.

 

GLAVNI DIO

Davno, dok smo bili životinje i polako evoluirali u čovjeka, nije bilo društvenih zakona i normi. Društvo se tek polako gradilo. Polako je nastajala religija i moralni zakoni i propisi. Čovjek je uvidio da se može i želi zaštiti od samoga sebe (odnosno od drugog čovjeka).

Dok još nije bilo pravila – ljudi su životinjski funkcionirali, isključivo prema nagonima.
Dakle, ako si trebao zadovoljiti svoje seksualne potrebe, to si činio, pa makar silom i ako se to drugoj osobi nije svidjelo (bilo je to silovanje). Ako si bio gladan i sam sebi nisi pronašao hranu, krao si, pa čak i ubijao drugog čovjeka ako je to trebalo da se preživi i dođe do hrane. To je životinjski svijet, živiš i boriš se da bi preživio. Tražiš zadovoljavanje svojih potreba na način koji ti je poznat i u tom trenutku dostupan.

Polako se onda razvijala ljudska moralnost i ljudi su evoluirali u društvo, u civilno društvo. Što to znači?
To znači da su se ljudi naučili koristiti svojim umom kako bi zaštitili sebe i druge, zapravo, kako bi zaštitili svoju ljudsku vrstu. Razvila se empatija. Nećeš ubiti nekoga zbog hrane jer do te hrane možeš doći i drugim načinima.

Ali svejedno, nekada postoje neke potrebe koje je teško zadovoljiti.
Na primjer: Teško je zadovoljiti seksualne potrebe, potrebe za produživanjem vrste (razmnožavanje) ako nemaš partnera. Nekada se to silom činilo (silovalo se), a sada nam moral nalaže da se to ne radi. Nekome su potrebni zakoni koji to propisuju a netko ima razvijen vlastiti moral pa mu to ne treba.
Dakle, moral je taj koji nas štiti od samih sebe, koji štiti ljude od drugih ljudi, štiti našu ljudsku vrstu.

Ali što se događa osobi kojoj je moral čvrsto građen ali i dalje ne može zadovoljiti svoje potrebe? Što se događa osobi u prethodnom primjeru koja ima potrebe za razmnožavanjem ali nema partnera? Ne može silom doći do toga ali potrebu ima.

Tada se uključuju naši psihološki mehanizmi obrane.
Tješimo se da ćemo uskoro naći partnera i onda zadovoljiti svoje potrebe. Odgađamo potrebu. Gradimo svoju ličnost da bi postali privlačniji i tako čim prije našli partnera.

Netko ima jake psihološke mehanizme obrane, a netko slabije. Netko je više ustrajan, okolina ga dobro u tome podučila, a netko još treba podrške na tom putu samoostvarenja. U svakom slučaju – psihološki mehanizmi obrane se grade!
Treba nas netko tome podučiti. U prvom redu su tu roditelji a kasnije dolazi i društvo.

Ako imamo nezadovoljenih potreba, sasvim je normalno da ćemo osjetiti frustraciju. Ta frustracija je bol. Gdje je nekoć bila isključivo fizička bol, sada je i mentalna i psihološka bol. Nekada su se ljudi međusobno ranjavali da bi zadovoljili svoje potrebe, a sada čovjek u samom sebi osjeća bol koja ne dolazi izvana već iznutra, iz povrijeđenog ega koji nije uspio zadovoljiti svoje potrebe.

A zašto to pišem? – Zato jer mi se čini da je tu korijen svih naših problema.

Treba nam empatije, trebamo širiti našu empatiju i razumijevanje kako prema nama samima tako i prema drugima.

Svi mi imamo različite potrebe koje moramo zadovoljiti. U prvom redu tu su potreba za hranom, sigurnošću, potreba za pripadanjem, ljubavlju i potreba za razmnožavanjem i samoaktualizacijom. Nezadovoljavanje neke od tih potreba dovodi do disbalansa, do boli, do necjelovite ličnosti. Zato se tu, u borbi za samoostvarenjem i transcendencijom, koristimo raznim mehanizmima obrane.

Nekome su mehanizmi obrane jače razvijeni, a nekome slabije, što ovisi o podupirajućoj / nepodupirajućoj okolini, roditeljima i društvu. Nekima su okolnosti u djetinjstvu ili općenito u životu bile teške i onda je normalno da se ti mehanizmi obrane nisu dobro razvili. Odnosno, nisu se još razvili, još uvijek ima tu mnogo mogućnosti da ta osoba nauči kako se psihološki obraniti, kako preživjeti i zadovoljiti svoje potrebe bez mnogo boli. Jer cilj i želja svima nama je što sretnije živjeti sa što manje boli i neprijatnih osjećaja.

Zato, pomognimo jedni drugima. Poduprimo se na putu samoostvarenje i transcendencije! Psihološke boli i poteškoće postoje, pomognimo onima kojima je pomoć potrebna i nemojmo ignorirati problem.

Pokažimo empatiju i/ili zatraži pomoć ako ti je potrebna!

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!