Primjer kako se možemo nositi s nesanicom 

i primjer kako se možemo nositi sa situacijom kad netko prema nama ispoljava svoju ljutnju i bol pa se i mi osjećamo tako

 

Ovaj tekst sam pisala u ranojutarnjim satima, nakon što sam se probudila iz jednog neugodnog sna. Nakon tog sna nisam više mogla spavati pa je ovo rezultat mog razmišljanja (umirivanja) tada.

Ovo je primjer kako se možemo nositi s nesanicom (kad ne možemo spavati jer nas neke misli muče).
I također, ovo je primjer kako se možemo nositi sa situacijom kad netko prema nama ispoljava svoju ljutnju i bol pa se i mi osjećamo tako (pogođeno).

Tekst ću prenijeti u cijelosti, bez dotjerivanja, kako su mi misli tekle tada.

Poanta je da vidite kako se tok misli ne zaustavlja i kako sami sebi možete pomoći <

Situacija:
Trebalo je isprintati jedan dokument s 2 stranice. Ja sam mislila da to treba biti odvojeno na 2 papira, a A. da to ide na jedan papir isprintano obostrano.
..
Ured – jedan papir tamo, jedan na šalteru (tako je inače bilo, jer ne ispunjavaju svi tu 2. stranicu) – to je bilo moje iskustvo i neugodno mi bilo da dođem tamo i da zbog toga što sam krivo isprintala moram sve ponovno.
I onda sam se glupo i uvrijeđeno osjećala što mi A. ne vjeruje i u tom trenutku me doslovce nekih 7 puta pita “zašto”, a ja joj ne mogu odgovoriti “zašto” jer se ne mogu sjetiti zašto sam ja zapamtila da je to tako, a i žurilo mi se pa me uhvatila u jako nezgodnom trenutku.
Kažem joj da je to tako jer na šalteru primaju tako.

A A. se osjećala uvrijeđeno jer joj je njena intuicija govorila da to ide sve na 1 papir, jer jer to bio jedan PDF (dakle jedan dokument, a ja sam to smatrala da su 2 dokumenta zbog vlastitog iskustva koje sam imala od prije kada sam to ispunjavala direktno na šalteru).

> Problem je bio što tada nismo imale vremena jedna drugoj objasniti vlastita stajališta i osjećale smo se povrijeđeno <

Povrijeđeno kao da te nešto boli.

A. reagira (kad je nešto boli) tako da grubo i kritizirajući priča, a ja kad reagiram na to (jer mene to grubo i oštro boli) ja povisim ton (kao kad dobijem neku fizičku ranu pa dreknem od boli).

E sada, pitanje je – mogu li reagirati (kad me nečiji govor ili ponašanje boli) drugačije?
Da li mogu, iako me boli, ne reagirati vikom?
Nekada krik (pri fizičkoj boli) pomaže da se čovjek oslobodi viška energije (energije od neugodne boli).
Mogu li se riješiti viška energije (od neugodne boli) tako da ju kanaliziram, da si vizualiziram (zamislim) da ju otpuštam mirno van, ili na neki drugi način da ju ispuštam van? da nije kroz glas (i viku), i da ne naškodim dalje toj osobi koja je mene ubola (riječima ili dijelima)?

To bi bilo kao da imam želju da imam viši prag tolerancije na bol.

Kao kad dobijem neku porezotinu i osjećam da se ne moram derati od boli.
Ili kao što sam se s vremenom naučila nositi s menstrualnim bolovima.

> Dakle – osvijestiti svoju mentalnu, emocionalnu bol – i naći načina da ju drugačije iskanaliziram, otpustim <

 

Povećati svoj prag tolerancije na bol jer mi onda općenito može biti lakše. Jer neku bol se ne može izbjeći (kao menstrualna bol, kad obolimo od neke bolesti..) odnosno, možda do neke mjere i možemo ali mi ne znamo do kuda je naš utjecaj a od kuda mi ne možemo više djelovati.

> Mislim da je dobro, za naše mentalno zdravlje, vidjeti da nismo svemoćni i da se učimo <

 

Da nam je prag tolerancije na bol sada tu i tu, i da taj prag širimo dalje, a ako ga još uvijek nismo proširili koliko bismo htjeli – onda si oprostiti za to.

> Oprostiti si. Oprostiti sebi i oprostiti drugima – to je nešto što jako pomaže u osobnom razvoju, i u ovom primjeru u širenju praga tolerancije na bol <

……..

Neke osobe (kod djece se to dobro može vidjeti) nemaju razvijen jezik (verbalno izražavanje, komunikaciju), odnosno, to razvijaju – i sve dok im je taj razvoj na određenom stadiju – te osobe mogu prenositi bol.
Djeca se deru, (agresivno) plaču – ne znaju kako drugačije iskazati svoju nelagodu i bol.
I odrasli ljudi se deru iz istih razloga ili pak tihim glasom iskazuju svoju osudu, ton im je grub i oštar.

Ja sam se često našla u situaciji da mi je netko iz okoline reagirao tim oštrim i grubim tonom (jer je i ta osoba negdje bila povrijeđena) i na mene je taj grubi ton ostavio bol koju bi na kraju otpustila povišenim glasom, odnosno deranjem.
Ali sa svime time se ne bih osjećala dobro..

Dakle, da se vratim na početak – neke osobe nemaju razvijen govor, ne znaju kako nešto objasniti ili nisu ni svjesni onoga što ih uistinu muči – pa svoje probleme i bol iskazuju grubim tonom ili povišenim glasom – i na taj način se rješavaju svoje boli.
Druga osoba (mi) koji smo prisutni dok se ova prva rješava svoje boli na taj način – umjesto da si to pojmimo kao da se ta osoba rješava svoje boli preko nas >

> Možda nam može pomoći da probamo tu njihovu ljutnju i bol drugačije shvatiti i drugačije iskanalizirati? <

Obično, meni se to vrlo često događalo, da tu njihovu bol osjetim i ja, i da ju iskanaliziram povišenim glasom i tek onda bih išla u razgovor (na priču o problemu koji je bio u korijenu svega).
Tek nakon razgovora bih se osjećala dobro.

I sada – čini mi se da se ne može u tim situacijama odmah iskanalizirati bol kroz razgovor, jer druga osoba nema razvijen govor.

> Dakle u tim situacijama, kada imamo takvog sugovornika, možda je dobro uspostaviti Unutarnji govor <

> Unutarnji govor – “Ti si sada nečim povrijeđen/a, ja ne znam čime niti ti možda mogu pomoći.
Sada si ljut/a i rješavaš se svoje ljutnje (s grubim tonom prema meni ili povišenim glasom).
Neću ljutnju prihvatiti na sebe jer nisam ja kriva, ili ako jesam kriva, ja sada još ne razumijem gdje sam, odnosno, za što sam kriva.

Pokušat ću s tobom vidjeti što te boli, je li je to moje ponašanje koje mogu promijeniti ili je to nešto na što ja nemam utjecaja pa ću te pustiti.
Ako te boli nešto za što ja nemam što za napraviti – pustit ću te da izraziš svoju bol na glas i da je se time riješiš” <

I na taj način bol može otići u “zrak”, da ne povrijedi mene, nit da ja produbljujem bol toj osobi, nit da bol šaljem dalje nekoj trećoj osobi.

Dakle, ili je situacija pod:

A: ne mogu smanjiti tuđu bol, nek’ ju ispusti u zrak.
B: možda razumijem tu bol, možda sam i ja kriva za nju, možda svoje ponašanje mogu promijeniti, pa hajde da probamo.
…..

I tu sam završila svoje ranojutarnje pisanje, nakon čega samo mogla nastaviti spavati.

Idemo dalje učiti i rasti.

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!