[tekst preuzet s moje privatne Facebook stranice]

Dragi moji, želim podijeliti nešto s vama.

Čini se da je sada svima teško, nekima više, nekima manje. Meni je teško kada gledam koje su štete uzrokovane od potresa, još kada si mislim o broju umrlih i oboljelih od virusa.. pa ti ljudi bez doma.. ma ne želim više ni nabrajati.
..
Ovim putem zapravo želim podijeliti nešto pozitivno s vama :
Čini mi se baš lijepo što sam živa!
..
I što sada osjećam neke stvari koje prije nisam ili na koje nisam obraćala dovoljno pozornosti!
Prvenstveno je tu osjećaj povezanosti kojeg snažno osjećam. Osjećam kako zaista jesmo tu jedni za druge kada nam treba! Osjećam da se volimo, da si možemo oprostiti i da na kraju krajeva ipak pokušavamo biti što bolji jedni prema drugima!
..
Nekima se pojavi strah, neki iz straha djeluju panično, agresivno, ali sve to kao da sada nije bitno, jer ipak gledamo oprostiti, razumjeti i pomoći, koliko god možemo.
Javlja se i mnogo humora u ovo vrijeme. I to je dobro.
I nema mnogo onih koji se prave pametnim ili bahato. Odnosno, ja njih ni ne primjećujem.
..
Usredotočena sam na to da ja budem što bolja, da ja djelujem ispravno, da ja mogu nekome oprostiti i razumjeti i da ja mogu nekome pomoći.
I što bude, bude.
..
Uočavam da mi je preko dana lakše, manje me strah, i jaako mi pomaže šetnja sa psom, trčanje, pokret, svjež zrak.
Jako mi pomaže i ovo što mogu svoje osjećaje s nekime podijeliti. Što nisam sama. I za to sam zahvalna!
..
Strah od smrti se javlja radi instinkta za preživljavanje – da bi mogli pobjeći, učiniti prave korake da bi se spasili. Ako nas je strah to znači da volimo svoj život i da želimo dalje živjeti!
To znači da želimo dalje živjeti! – zar to nije divno!
Meni jeste, budući da sam nekada imala depresiju i nisam to osjećala, sada kada to osjećam – meni je to divno!
..
Istovremeno osjećam malo pritisak u srcu, to je valjda od siline stvari koje su se dogodile u zadnje vrijeme. Pa i to je normalno. Nakon što doživiš šok, potres, snažan strah – treba ti neko vrijeme da se opet posložiš. I ja osjećam da se to tako dešava sa mnom a i sa zemljom ispod naših stopala.
..
Dragi moji, čuvajte se, držite se!
Svi smo u sličnome!
I nekome treba više podrške, nekome manje.
I budući da naši mediji ne daju dovoljno prostora za razgovor o psihološkoj podršci koja nam je svima potrebna – budimo barem svjesniji na društvenim mrežama o onome što dijelimo i širimo!
Dosta je straha!
Ajmo se sada malo oporavljat 🙂
..
Evo šaljem virtualni zagrljaj svima!
..
/ova fotografija je od jučer, 22.3, nakon potresa, dakle moj kvart je prošao ok..i ima još mnogo mjesta koja su ostala dobro sačuvana. pa evo, nek se i te fotografije vide!/

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!