Svatko od nas se na različiti način veže u odnosu. Svatko od nas različito doživljava bliskost i intimu. I svatko od nas je imao svoja različita životna iskustva. Sva ta naša životna iskustva formirala su našu ličnost i način na koji ostvarujemo privrženost.

Od naših roditelja i okoline (društva, odnosno kulture) naučili smo što je to prisnost,

 

kako se ponašati u određenim situacijama, pričati ili ne pričati o emocijama, kako pokazivati ljubav.

Neki od tih načina ponašanja su dobri za nas, a nešto od tog naučenog nam šteti i za nas je potrebno pronaći novi način ophođenja i rješavanja situacije.

 

Onako kako su se naši roditelji ponašali (ili kako se u našoj kulturi do sada radilo) nije više toliko dobro za nas. Treba naći novi obrazac ponašanja i mi ..

moramo biti inicijatori u tome, u promjenama, makar nam na početku bilo teško.

 

Da se vratim na svoj osobni primjer – meni je bilo normalno i prirodno ne dijeliti svoje emocije i ne ostvarivati preveliku bliskost s partnerom. Dok nisam upoznala svog sadašnjeg partnera, čak mi je bilo normalno i prirodno biti na distanci, ostati hladno (i on i ja) pa čak i da me partner odbija, sve to mi je bilo normalno i prirodno. Ali, ali, sve te moje veze su pucale jer se u konačnici ipak nisam osjećala dobro. Osjećala sam da ipak postoji i drugačiji način pokazivanja i proživljavanja ljubavi, nešto što ispunjava još i više.

 

I sada kada sam i upoznala takvu osobu, koja je suprotna od svih mojih prijašnjih partnera i iskustava, sada vidim kako ..

i nije toliko lagano riješiti se starih obrazaca i ostvariti ono što bi trebalo biti “normalno i prirodno” u pravoj ljubavi.

 

I tu sad ulazimo u priču da za ostvarivanje kvalitetne veze treba raditi.

Osvijestiti što je za nas (bilo) normalno a što nije. Što to možemo i želimo ostvariti na drugačiji način.

 

Dobro je pričati o emocijama. Pričati s bliskom osobom ali i educirati se na polju psihologije.

Upoznati to kako naša ljudska psiha funkcionira.

 

I na kraju treba nam strpljenja, sa samim sobom i s drugima. Meni tu mnogo ..

pomaže meditacija.

 

Kada imam osjećaj da već sve znam ali se ipak još uvijek ne osjećam dobro, onda se usmjerim sebi, dam si pažnju i umirim se u molitvi i meditaciji.

 

Uđem u vlastitu introspekciju, ..

Usmjerim pažnju i suosjećanje prema sebi, usmjerim suosjećanje prema ostalima, umirim se i promatram. Tražim potpunu tišinu…

I tu meditacija nastupa.

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!