Uvod, crtica iz vlastitog iskustva:

Osjećaj vrijednosti

Kome vrijedim ako sam tužna i želim biti sama sa sobom?

Jesam li voljena i kada nisam dobro?

Govorila sam samoj sebi – ti vrijediš jer postojiš, jer te drugi vole i bili bi tužni bez tebe. 

Odnosno (našla sam si bolji izričaj) – ja vrijedim jer postojim jer sam predmet nečije ljubavi i brige. Da me nema, te druge osobe se ne bi imale za koga brinuti i ne bi imale kome iskazati svoju ljubav. Da odem, tim drugim osobama bi bilo teško..

To sam si govorila (umno sam to shvaćala) ali nisam to i osjećala. Osjećala sam se prazno i u nemogućnosti da osjetim ljubav, odnosno da sam voljena…
…………..

Nisam još znala koji je problem ali nekako sam znala da je sa mnom sve u redu. Da sam jako tužna i da je to normalno s obzirom na okolnosti, s obzirom na to kako svijet sada diše i kroz što prolazim.

Znala sam to ali nisam si to i opraštala. I to neprihvaćanje sebe u svim svojim aspektima me dovodilo do gušenja. Radilo se tu o disbalansu jina i janga, o neravnoteži primanja i davanja…

glavni dio

Umijeće primanja i umijeće davanja (nježnosti, ljubavi, topline)

 

Kada si zadnji put primio nešto bez da si pomislio – “moram nešto napraviti zauzvrat, moram se pokazati nekako”.

Kada si zadnji put dao bez da si pomislio – “to će biti dobro za moju budućnost”.

Jednom sam se našla u situaciji da su me pitali: “A kakva ti je korist od toga što radiš?” – Nema koristi – moj je logičan odgovor bio.

Znala sam da ono što radim ima smisla, to je bio moj unutarnji osjećaj. Radila sam dobro i to mi je davalo unutarnji osjećaj korisnosti. Ništa više i ništa manje.

I sada, ovo je bio lakši dio priče. Jer svi već u teoriji znamo kako je važno davati i davati iz srca. Dakle o priči davanja bez očekivanja svi već (naizgled) znamo.

A što je sa pričom primanja? – Je li razumijemo koje je naša uloga kada primamo? Je li možemo primiti sa srcem? Primiti bez da se osjećamo nekome dužni?

….

Zastani ovdje malo.

Postavit ću još jednom pitanje jer je veoma važno:

Znaš li koja je tvoja uloga u primanju?
Koji je tvoj značaj dok primaš?

Kome si ti vrijedan i zašto si darivan (s ljubavlju, pažnjom, nježnošću)?

Zašto ti neko daje svoje vrijeme?

……

Ako ne osjećaš koji bi odgovor mogao biti – postavi si ta pitanja još jednom, ili, još bolje, pričaj s nekime o ovome.

Pričaj s nekime tko ti je drag i u koga možeš imati povjerenja.
Postoje i stručne osobe koje se bave ovim pitanjima (psiholozi, savjetnici, osobni treneri).

Pričaj, ako osjećaš da nisi dovoljno vrijedan, pričaj s nekime o tome.

Vrlo vjerojatno si važan i više od jednoj osobi..

Dobro je uočiti svoje slabosti, trenutke kada se ne osjećamo dobro i dobro je u tim trenucima primiti nečiju podršku, toplinu, zagrljaj.

Zato i postojimo, da si jedni drugima pomažemo i da si pružamo radost.
Radost u primanju i radost u davanju.

I da se vratimo i zaokružimo priču o komplementarnosti primanja i davanja.

Ne moraš ništa dati da bi primio. Ako ti je potrebna nečija nježnost – primaj.

Ako želiš nekome nešto dati – daj kada se osjećaš pun, kada si pun i s potpunom lakoćom možeš dijeliti.

Prati svoje tijelo i prati svoju okolinu.

Tvoje tijelo i okolina daju ti znak kada ti je potrebno davanje a kada primanje.

Ako se ne osjećaš dobro – stani i poslušaj se još jednom (sebe iznutra i osluhni kakav ti je doticaj s okolinom).

………

Ovo je izazovno vrijeme i normalno je da ne možemo funkcionirati kao nekada. Zato i pišem ovaj tekst, da si osvijestimo potrebe za primanjem i davanjem jer primanje i davanje su naši jin i jang.

I ponekad, kako je taj jin i jang neizbalansiran u svijetu, tako je i neizbalansiran u nama.

Vraćajući fokus na sebe iznutra, možemo se vratiti u ravnotežu.

 

Pin It on Pinterest

Share This

Share this post with your friends!